spuh.hr

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova
Dobrodošli na stranice SPUH-a

RASTE OSNOVICA PLAĆE ZA 250 TISUĆA ZAPOSLENIH?

E-mail Ispis PDF

Osnovica plaća u javnim i državnim službama treba narasti 6% nakon što gospodarstvo raste dva ili više posto na međugodišnjoj razini u dva uzastopna tromjesečja. Grčić kaže da će razgovarati s partnerima, a Maletić (HDZ) da primjenu treba odgoditi dok se ne dogodi rast na zdravim osnovama. (Novilist.hr, 28. studenoga 2015)ZAGREB Hrvatsko gospodarstvo u trećem kvartalu ove godine realno je na godišnjoj razini poraslo 2,8 posto. Sezonski prilagođenim godišnjim rastom BDP-a kao i međukvartalnim rastom Hrvatska se svrstala među najbrže rastuće ekonomije unutar Europske unije. No, rast BDP-a u trećem kvartalu pred budućeg mandatara Vlade stavlja i zadatak - realizaciju dva sporazuma o osnovici za plaće u javnim i državnim službama prema kojima osnovica za izračun plaće 250 tisuća zaposlenih u obrazovanju i znanosti, kulturi, zdravstvu, vojsci, policiji, socijalnoj skrbi i administraciji treba narasti šest posto nakon što gospodarstvo raste dva ili više posto na međugodišnjoj razini u dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom). Ozbiljno pitanje.......vidi VIŠE...

 

Ažurirano Utorak, 01 Prosinac 2015 14:04 Više...
 

Kad nema ni znanja ni vizije, najlakše je službenike nazvati uhljebima i krenuti u hajku

E-mail Ispis PDF

Kad nema ni znanja ni vizije, najlakše je službenike nazvati uhljebima i krenuti u hajku

Jasminka Filipas (Forum)

Budući da već dugo svjedočimo lovu na "uhljebe", u kojem nerijetko ima i govora mržnje (naziva ih se, među ostalim, sektom i bulumentom ljigavaca koja se infiltrirala u sve pore države), te histeriji u kojoj se sugerira kako bez prethodne stručne analize aktualnog stanja drastično moramo smanjiti broj zaposlenih u državnoj i lokalnoj upravi i samoupravi, jer će nam, eto, u suprotnom propasti država, istražili smo što zapravo stoji iza svega toga. Stoga smo razgovarali s profesoricom Gordanom Marčetić s Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, neospornom stručnjakinjom za područje o kojem govorimo i autoricom brojnih knjiga te znanstvenih radova o javnoj upravi.

Kako komentirate sveopću hajku na "uhljebe"? Stoji li iza toga priprema da se u poslove javnog sektora uključi i privatni sektor te da se smanjenjem prava zaposlenih u javnom sektoru dodatno smanje i prava u privatnom?

U posljednje se vrijeme u medijima i političkim govorima uistinu svakodnevno čuju izjave o povlaštenom statusu prekobrojnih državnih službenika, insinuira se da je riječ o lijenim birokratima koji lagodno žive na račun onih koji ih hrane, odnosno privatnog sektora, te da se takvo stanje više ne može trpjeti. Izjave sličnog usmjerenja upućuju se i prema javnim službenicima u znanosti, obrazovanju i zdravstvu kako bi se opće nezadovoljstvo građana kanaliziralo prema onima koji predstavljaju "teret za državni proračun". Ova "hajka" nije hrvatska specifičnost, nego je odraz globalnog trenda. Smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru i njihovih prava potaknuto je neoliberalnom doktrinom Novog javnog menadžmenta, koja je osobito velik utjecaj imala u anglosaksonskim zemljama, iako joj se nisu uspjele oduprijeti ni zapadnoeuropske zemlje, koje su utemeljene u ideji pravne države i socijalno su osjetljivije. Ideja je da se metode privatnog sektora prenesu u javni kako bi se smanjili javni troškovi i povećala efikasnost javne uprave. Paradoksalno je da su brojne menadžerske reforme koje glorificiraju ekonomske vrijednosti (3 "E" – ekonomičnost, efikasnost i efektivnost) rezultirale nizom štetnih posljedica te da su nerijetko povisile, a ne snizile troškove javne uprave. Uz to, građani su postali "potrošači" javnih usluga, a ne njihovi korisnici, pa oni koji imaju novca dobivaju bolju i kvalitetniju uslugu od onih koji nemaju....... (vidi VIŠE)

Ažurirano Ponedjeljak, 30 Studeni 2015 08:34 Više...
 

Plaće rast 6 %, povrat ili povećanje??

E-mail Ispis PDF

 

 

(28.11.2015) Potvrde li početkom prosinca detaljni podaci Državnog zavoda za statistiku da je realna stopa rasta BDP-a u trećem tromjesečju iznosila 2,8 posto, od 1. siječnja sljedeće godine učitelji, liječnici, policajci, socijalni radnici, administracija - ukupno 240.000 javnih, državnih i lokalnih službenika - dobit će povišicu od šest posto na osnovnu bruto plaću. Naime, automatski će se aktivirati sporazumi o osnovici plaće kojima su se Vlada i 15-ak sindikata dogovorili da će osnovica automatski rasti za šest posto - s 5.108,84 kune na 5.415,37 kuna - kad podaci Državnog zavoda za statistiku pokažu da je BDP prosječno rastao za dva ili više posto tijekom dva uzastopna kvartala. Budući da je u drugom kvartalu ove godine rast iznosio 1,2 posto, a u trećem, prema jučer objavljenim preliminarnim podacima DZS-a, 2,8 posto, prosjek ta dva uzastopna mjeseca iznosi - točno dva posto. Novca nema Za plaće javnih, državnih i lokalnih namještenika godišnje se izdvaja oko 30 milijardi proračunskog novca, pa 6-postotno povećanje iziskuje pronalazak dodatnih 1,8 milijardi kuna u proračunu, odnosno oko 150 milijuna kuna mjesečno. Iako u Vladi tvrde da novca nema, sindikati pak s ovim povećanjem plaća - koje će u najvećem broju slučajeva neto iznositi između 100 i 400 kuna mjesečno na osnovnu plaću - i te kako računaju. - Iz više smo razloga sretni što je stopa rasta BDP-a 2,8 posto, to je dobra vijest za Hrvatsku - kaže Siniša Kuhar iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika. Ističe da njihovi članovi očekuju ovo davno dogovoreno povećanje, a podsjeća da je ovo dugoročni sporazum, potpisan 2009. godine, nastao na razumijevanju sindikata koji su se, zbog krize, odrekli već dogovorenog povećanja plaća. - Vlada bi se pokazala kao doista neozbiljan partner kada bi sada, šest godina poslije, tražila ponovne ustupke - kaže Kuhar. Potpisala Kosor Osnovni sporazum o osnovici za plaće javnih te državnih i lokalnih službenika potpisala je Jadranka Kosor u ime tadašnje HDZ-ove Vlade još 2006. godine. U to doba prosječna plaća u javnom sektoru zaostajala je 18 posto za plaćama u poduzećima u državnom vlasništvu. Sindikati su tražili izjednačenje i Sporazumom dobili obećanje Vlade da će im kroz sljedeće tri godine plaće rasti svake godine po šest posto. Vlada je ispunjavala obaveze 2007., 2008. i u prvom kvartalu 2009. godine, no u travnju 2009., zbog sve praznijeg proračuna, uredbom je vratila osnovicu na razinu iz 2008. Nakon maratonskih pregovora, sindikati su, zbog krize, pristali odgoditi obećano povećanje od 6 posto do vremena kad BDP bude dva uzastopna kvartala rastao prosječno dva ili više posto. Tada su vjerovali da će se to dogoditi najkasnije do kraja 2010. godine, no dogodilo se tek sada. Sindikati javnih službi dodatno su učvrstili taj sporazum 2011. godine izmjenama kojima su oduzeli Vladi mogućnost da uredbom smanjuje osnovicu te ukinuli mogućnost jednostranog ukidanja Sporazuma. Taj je sporazum potpisan uoči parlamentarnih izbora, dva dana prije nego što je dužnost preuzela tehnička Vlada. No, vrlo sličan sporazum u kolovozu 2012., kad je na vlasti već bila Kukuriku koalicija, potpisan je i sa sindikatima državnih i lokalnih službenika i namještenika. Nema raskida - Sada nam na naplatu dolaze ti HDZ-ovi sporazumi s odgođenom primjenom. Sporazum je vrlo jasan: ako imamo takav rast, plaće rastu automatizmom, a ako imamo pad BDP-a, nema automatizma. Mi smo detaljno analizirali sporazume i ne postoji način da ih raskinemo. A ako ne isplatimo plaće po novoj osnovici, riskiramo tužbe za koje pravni eksperti bez sumnje kažu da ćemo ih izgubiti - kaže Mrsić. Prema sporazumima za javne službenike, bruto osnovica raste već “za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku” ukažu na dogovoreni rast, što bi značilo da bi već plaće isplaćene u prosincu trebale biti uvećane. No, budući da će detaljni rezultati biti objavljeni 4. prosinca, povišica se očekuje u siječnju.

Ažurirano Subota, 28 Studeni 2015 09:13
 

Primjena načela jednoobraznosti

E-mail Ispis PDF

 

Vezano na primjenu načela jednoobraznosti i jedinstvenog postupanja u Poreznoj upravi, predsjednica Sindikata Porezne uprave gđa Gordana Jagar uputila je ravnateljici, pismo vezano na tu problematiku, a znamo da tu zaista ima svega, koje možete pogledati u prvitiku ovog članka.

Ažurirano Četvrtak, 01 Listopad 2015 08:35
 

Javna uprava Hrvatski trend - europski trend

E-mail Ispis PDF

SDLSN

Bauk javnog sektora - nije problem u veličini, nego u neučinkovitosti

U tvrtkama i institucijama kojima je vlasnik država, u Hrvatskoj radi 40 posto zaposlenika i njihova je prosječna plaća od 6100 kuna za četvrtinu veća od prosječne plaće zaposlenih kod privatnika, koja iznosi 4854 kune. Najveće plaće u državi ima šest posto zaposlenika koji rade u tvrtkama mješovitog vlasništva, poput Ine, a koje, pak, iznose 6344 kune. Podaci su to koje je izračunao Državni zavod za statistiku: riječ je o plaćama zaposlenika u pravnim osobama koji su u tekućoj godini radili svih 12 mjeseci u punom radnom vremenu. Egzaktni podaci mogli bi upućivati na to da je predodžba po kojoj državnih zaposlenika ima previše te da imaju i sigurniji posao i veće plaće, točna. Međutim, svaki treći zaposlenik u javnom sektoru ima visoku stručnu spremu, dok je kod privatnika takvih upola manje - tek nešto više od 14 posto, pa je i očekivano da je prosječna plaća u državnom sektoru viša. Osim toga, visokoobrazovani u privatnom sektoru zarađuju 10-ak posto više.

Istraživanje zagrebačkog Ekonomskog instituta pokazalo je da su, uzmu li se u obzir sve dostupne karakteristike zaposlenika i radnih mjesta, prosječne plaće veće za oko pet posto u javnom sektoru te sedam posto u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na plaće zaposlenika u privatnom sektoru.

Ispolitiziranost

Relevantna istraživanja pokazala su da javni sektor u Hrvatskoj nije ni prevelik ni preplaćen: po oba kriterija nalazi se u prosjeku Europske unije. - Javni sektor u Hrvatskoj ima dva problema, a to nisu ni preplaćenost ni prekobrojnost. To je visoka ispolitiziranost i neefikasnost - kaže dr. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije, suautor znanstvenog rada "Komparativna analiza zaposlenosti i naknada za zaposlene u javnom sektoru u Hrvatskoj i u Europskoj uniji".

Zajedno s kolegama uspio je prilagoditi podatke EU-a i učiniti ih usporedivima s Hrvatskom: i po izdvajanju za plaće u državnom sektoru i po udjelu zaposlenika, Hrvatska je u prosjeku EU-a (opća država i sektori javne uprave i obrane za nekoliko su postotnih poena ispod prosjeka EU-a). Pokazatelji za sjevernoeuropske države, poput Finske, Danske i Švedske, puno su viši. - Svaka nepromišljenost, poput dodatnih rezanja plaća ili mehaničkog rezanja ljudi u javnom sektoru za 30.000 ili 50.000, može dovesti do dugoročnih posljedica: pobjeći će najkvalitetniji kadar. Nije točno da nam treba, primjerice, manje učitelja - treba nam kvalitetnije obrazovanje. A, da bi se to postiglo, javni sektor se mora profesionalizirati. Nakon svakih izbora svjedočimo sječi glava gotovo do razine čistačica jer javni sektor služi za zbrinjavanje kompletnog političkog kadra. To je jedan od glavnih uzroka neprofesionalnosti i loših rezultata, jer ne dopušta kontinuitet i napredak - kaže dr. Bejaković.

Imaju li radnici u javnom sektoru potrebne kompetencije i vještine da obavljaju taj posao ili nemaju, a ne koliko ih točno ima, treba biti glavno pitanje u analizi javnog sektora, smatra i Nataša Novaković, savjetnica za tržište rada i razvoj ljudskih potencijala Hrvatske udruge poslodavaca. - Nije bit u tome da govorimo o tome imamo li previše ili premalo radnika u javnom sektoru. Bit je da javnoj upravi treba transformacija, da se građanima i poslodavcima osigura kvalitetna usluga, da se zadrže radnici koji su potrebni, otpuste radnici koji nisu potrebni, te da se one koji ostaju raspodijeli na prava mjesta - kaže Novaković. Model po kojem je u javnom sektoru gotovo nemoguće dobiti otkaz te ne postoji način napredovanja i nagrađivanja, osim po radnom stažu, zastario je i ne daje nikakav motiv za napredak. U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, do 2013. godine izgubljeno je nešto više od 135.000 radnih mjesta zaposlenika s punim radnim vremenom i stažem od minimalno godinu dana. Najviše ih je nestalo u privatnim tvrtkama, više od 75.000, broj zaposlenih u tvrtkama u mješovitom vlasništvu gotovo se prepolovio (sa 112.000 na 62.000), a u državnom sektoru 2013. godine radilo je dva posto manje ljudi nego 2008. - ukupan se broj smanjio za 8000.

Europski trend

I u privatnom i u državnom sektoru u tom je razdoblju prosječna plaća narasla za oko pet posto. Iako visokoobrazovani u privatnom sektoru imaju bolje plaće nego u državnome, kako stručna sprema zaposlenika pada, odnos plaća se mijenja. Oni sa srednjom stručnom spremom zarađuju 25 posto više ako rade za državu nego ako rade kod privatnika. Takav trend nije nepoznat ni u drugim europskim državama. Postavlja se pitanje jesu li nižeobrazovani u državnom sektoru preplaćeni ili u privatnom potplaćeni. Osim toga, dodaje dr. Bejaković, jedan dio privatnih poslodavaca još uvijek isplaćuje dio plaća na crno, pa su u stvarnosti neto primanja dijela zaposlenika kod nekih privatnika veća od onih koje pokazuju službene statistike. - Plaće se ne trebaju mjeriti prema principu javno/privatno, nego po kompleksnosti poslova, odgovornosti i radnim učincima - poručuje mr. Sanja Crnković-Pozaić, stručnjakinja za tržište rada i donedavna glavna savjetnica ministra rada Miranda Mrsića. Zbog teške ekonomske situacije i preduge recesije, u kojoj je realni sektor pretrpio najveće gubitke, položaj zaposlenika u državnom sektoru nije samo sve češće problematiziran, nego je nerijetko gotovo i stigmatiziran - i to najčešće na račun njegove veličine. Kako nam je nedavno rekla jedna zaposlenica državne institucije, došlo je do toga da me sram reći da sam državna službenica, kao da time uzimam kruha preko pogače. A veličina javnog sektora, slažu se svi naši sugovornici, sigurno nije glavni problem Hrvatske kad je riječ o zaposlenosti. Problem je, zapravo, samo jedan: u Hrvatskoj naprosto radi premalo ljudi. Od 2,581 milijun ljudi u dobi između 20 i 64 godine, u 2014. godini radilo je njih tek 1,528 milijuna, odnosno 59,2 posto. Riječ je o podatku iz Ankete o radnoj snazi, koji koriste sve europske zemlje, a prema kojoj se zaposlenom ne smatra osoba koja kontinuirano radi na legalnom poslu, kao što se pojam "zaposlen" obično koristi u svakodnevnom govoru, već svaka osoba koja je u tjednu kad je provođena Anketa radila barem jedan sat, legalno ili na crno, i za to bila plaćena u novcu ili naturi. I po takvoj definiciji, Hrvatska ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u EU-u: nižu ima samo Grčka. Prosjek EU-a je 69 posto - stopa koju Hrvatska nije imala ni prije krize. Drugim riječima, više od milijun ljudi u radnoaktivnoj dobi ne radi. Njih 303 tisuće lani je tražilo posao, a 750 tisuća bilo je neaktivno - nije radilo niti je tražilo posao.

Dugotrajna recesija

Hrvatska, barem od raspada bivše države, ima tradicionalno vrlo nisku stopu zaposlenosti, koju je dugotrajna recesija i gubitak radnih mjesta samo dodatno smanjila. Jednim dijelom to se može objasniti visokom nezaposlenošću, ali prije svega to je posljedica iznimno niske participacije stanovništva u radnoj dobi na tržištu rada općenito, čemu je, pak, glavni razlog rano umirovljenje - kaže dr. Iva Tomić, stručnjakinja za tržište rada s Ekonomskog instituta Zagreb. Neaktivnost je, prema podacima, u Hrvatskoj veći problem i od same nezaposlenosti. Veliki udio onih koji ne traže posao niti rade jednim se dijelom može objasniti kulturnim specifičnostima, dužim školovanjem, oslanjanjem na obitelj i dotacije iz inozemstva, no gotovo svaka druga neaktivna osoba u dobi od 20 do 64 godine (12 posto ukupnog stanovništva te dobi) jest - umirovljena. Hrvatska je s takvom stopom umirovljenih prije dobi propisane za starosnu mirovinu na vrhu država Europske unije. U konkretnim brojkama, riječ je o više od 300.000 osoba od 20 do 64 godine koje su u mirovini. - Rezerva radne snage u Hrvatskoj očito nije tako velika kao što bi se moglo činiti s obzirom na veliku stopu nezaposlenosti. Znamo li pritom da među nezaposlenima, dakle onima koji traže posao, ima jako puno ljudi s kvalifikacijama i vještinama koje poslodavcima ne trebaju, odnosno malo onakvih kakve poslodavci trebaju, te pridodamo tome dugotrajnu neusklađenost sustava obrazovanja s potrebama poslodavaca, jasno je da je kvalificiranih radnika sve manje - kaže Nataša Novaković iz HUP-a. Hrvatski Zakon o radu, prema međunarodnim pokazateljima, spada među rigidnije zakone koji definiraju rad, pri čemu se rigidnost odnosi na relativno teško i skupo otpuštanje radnika, koje pak u konačnici dovodi i do težeg zapošljavanja jer se poslodavci ne odlučuju na novo zapošljavanje svjesni da, u slučaju pada potrebe, neće moći otkazati zaposleniku suradnju. Dugoročno, tvrde analitičari, liberalizacija otkazivanja radnicima dovodi do veće zapošljivosti i veće protočnosti radne snage. KRISTINA TURČIN

Ažurirano Četvrtak, 01 Listopad 2015 08:24
 


Stranica 9 od 59

Anketa

Smatrate li da će Vlada držati dogovora oko povećanja plaća za 6 %?
 

Prijava korisnika

Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 8